Hodnicima naše škole danas vlada tišina, bol, nevjerica i bespomoćnost. U mislima smo s obitelji učenice Katarine Đerek.

Katarina, u vjeri da nas čuješ, želimo ti reći kako ćeš zauvijek živjeti u našim srcima, pamtit ćemo naše snove i s vremenom, suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena…

Počivala u miru Božjem!

NEMOJ PLAKATI NA GROBU MOM

Nemoj plakati na grobu mom:

Nema me; ne spavam na mjestu tom.

Ja sam tisuću vjetrova s brijega,

I dijamant što svijetli sred snijega.

Ja sam u suncu zreloga ploda

I laka jesenja, kišna voda.

I kad te tiho jutro razbudi,

Ja sam tek onaj uzlet ludi

Najtiših ptica, u kružnom letu.

Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.

Nad grobom ne plači, jer nije kraj.

Nemoj; tamo ne počivam ja.

Mary Elizabeth Frye